Kada zakipi gradski asfalt: 209/365

Danas je početak najavljenog toplinskog “pakla”, od kojeg se ne može pobjeći. Život u gradu u ovakvim uvjetima, još kada se mora biti vani… Što se kaže: tko preživi, pričati će! Stvarno je tako i bilo, U svega 20-tak minuta, koliko se moglo izdržati na ovoj vrelini i usijanom, gotovo rastopljenom asfaltu, pokušao sam fotografijom prenijeti kako je izgledalo oko 14.00 sati.

Zrak treperi kao da zemlja i nebo gore

Malo sam parafrazirao “lozinku” iz jednog filma, ali danas je stvarno tako! Doista se više ne zna od kuda više grije. Da li sunce iz neba bez ijednog oblaka ili usijani asfalt. Kako i jučer, vjerujem da su vani bili samo oni koji su morali. Bez obzira na sve, iako je subota i počeli su već godišnji odmori, ostao je dojam poprilične živahnosti.

Jesmo li se već prilagodili ovim ljetnom “paklu” pa nas ne smetaju više vrućine? Ne znam, ali sigurno nisam jedan od tih prilagođenih. Za današnju fotografiju imao sam baš jak motiv, jer ne znam što bi me drugo moglo natjerati na pola sata “kuhanja” u 14.00 sati na gradskim ulicama.

Foto kutak

Kako je danas jedina ideja bila fotografijom pokazati koliko je zrak užaren, prilagodio sam foto opremu. Kako bih uspio na fotografiji prikazati isijavanje topline iz uzavrele ceste i treperenja zraka, koristio sam teleobjektiv Sigma 70-200mm/ f/2.8 D APO HSM (za FF senzor) u kombinaciji s fotoaparatom Nikon Z50II (APS-C senzor).

Zašto ova kombinacija foto opreme? Teleobjektiv radi kompresije planova, a fotoaparat s APS-C senzorom radi crop faktora. Položaj za fotografiranje je bio vrlo nizak, gotovo u ravnini s podlogom. Ovo je bilo potrebno kako bi se moglo fotografijom “uhvatiti” efekt treperenja zraka nad usijanog prometnicom.