Tko čeka možda i dočeka: 208/365

Vrućina ni danas nije ništa manja nego jučer, možda je čak i viša temperatura. Kada ste “osuđeni” na javni prijevoz, barem u Zagrebu, možete svašta očekivati. Primjera radi, danas, iz nekog meni nepoznatog razloga, tramvaj kroz Novi Zagreb nije vozio. I to u vrijeme najveće žege.

Kada se ne može drugačije

Koliko je pouzdan javni prijevoz u Zagrebu, to više manje znamo, mi koji ovdje živimo i radimo. Budimo objektivni, u najvećem dijelu nije toliko loše, ali česti kvarovi, autobusna i tramvajska stajalištima pretvaraju se u beskrajna čekališta. Ništa nije vječno, sve se kad-tad pokvari, ali kao po nekom pravilu, desi se baš u najgore moguće vrijeme.

Gledam s koliko nestrpljenja ljudi gledaju da li im je na vidiku toliko očekivani tramvaj ili autobus. Vjerojatno je većina imala barem do neke mjere razumijevanja, ali čekati na +33°C, nije nikome lako. I što je najgore, više ne znaš, grije li više odozgora ili s usijanog asfalta.

Foto kutak

U ovo vrijeme, oko 13.30 sati, po ovakvoj vrućini, vjerojatno je vani samo onaj koji mora biti. I poneki “luđak” s fotoaparatom ne bi li napravio neku fotografiju. Stvarno, nije ni malo ugodno u to vrijeme tražiti kadrove i fotografirati. Nakon samo pola sata na ovakvoj vrućini, dovoljno je za odustati od bilo kakvog perfekcionizma. “Zakuhao” sam ja, ali “zakuhala” je i foto oprema.

Za ovu fotografiju koristio sam stari Nikon D5100 s objektivom Nikon Nikkor DX AF-S 18-140mm/f3.5-5.6 G ED VR. Ideja je bila iz što niže pozicije uhvatiti u jednom kadru nekoga, dobiti dojam prazne daljine i pustoši na tračnicama kojima bi u to vrijeme trebali stizati tramvaji u razmacima od 10-tak minuta. Fotografirao sam sa žarišnom duljinom 140mm, otvor blende f/5.6, brzina zatvarača 1/1000 sek.