Priča oko jedne ulične svjetiljke: 206/365

Ovo nije klasična priča o jednoj uličnoj svjetiljci, već kako i sam naslov kaže, priča oko jedne ulične svjetiljke. I to iz kuta gledanja nekoga tko ima fotoaparat u rukama, s jednim zoom objektivom. Ovaj stup s lampom stoji na svojem mjestu i ne miče se, tu je gdje je. Ali kako ga možemo iskoristiti za fotografiju, u tome je bit ove priče

Isti motiv, drugo okruženje

Lako isti motiv npr. osobu smjesti u drugo okruženje i izrađivati, recimo, portrete te osobe. Tako mogu mijenjati okruženje sa svakim pomičnim motivom. Što napraviti s motivima koje ne možemo pomicati, kao što je ova ulična lampa? Pa odgovor je zapravo jednostavan: možemo se pomicati mi!

Na ovu vrlu jednostavnu, pa možda čak i banalnu činjenicu, nerijetko skrećem pažnju u razgovorima o i oko fotografije. I to ne radim zato jer to neko “revolucionarno” otkriće ili misao, nego zato jer se naprosto na to zaboravi! Prije nego pokrenem fotoaparat i dozvolim elektronici stvaranje fotografije, vrlo radu ću, ako je moguće, pogledati motiv iz što više pozicija. Nevjerojatno je koliko se izgled motiva i dojam koji ostavlja na fotografiji može promijeniti samo promjenom smjera ili kuta iz kojeg fotografiramo

Namjerno sam napravio potpuno dvije vizure. Jedna je gotovo panoramska, veliki prostor, puno velikih građevina u jednom kadru i samo jedna lampa “ukrašena” s dva goluba u prolazu. I druga fotografija, koja svedena gotovo načistu grafiku i minimalistički pristup. I opet, jedna lampa, dva različita kadra i samo malo traženja povoljne pozicije za fotografiranje.

Foto kutak

Jasno je da oko ovo dvije fotografije, s tehničke strane, nije bilo velik ili čak nikakvih poteškoća. Fotografirano pod kraj dana, ali s još uvijek dovoljno svjetla. ISO je u takvim situacijama 100, brzina okidanja sasvim dovoljna i za fotografiranje s velikim žarišnim duljinama ili teleobjektivom i to iz ruke. Otvor blende na ovim fotografijama je bio f/5.6, mogao je biti i manji (veći f broj).