Malo je sve stalo: 301/365

Današnju temu nitko u Zagrebu nije mogao i nije trebao zaobići. Naravno, radi se o štrajku gradskih komunalnih firmi i jedinog gradskog prijevoznika. “Kolaps grada”, “neviđena situacija”, “nepredvidive posljedice”…to su ukratko bile jučerašnje medijske prognoze za današnji dan. Ali od svega toga, barem ne u tom obimu, nije bilo.

Nije bilo lako, ali se nije svijet srušio

Tko se nije na vrijeme snašao, a znalo se je barem već dva dana što nas čeka, imao je danas problem s prijevozom. Očekivalo se, logično, kako će se doći do ozbiljnih prometnih problema, no samo 15% je bio gušći promet nego prije tjedan dana. Danas su automobili bili puno bolje popunjeni, pa je i to jedan od razloga. Mnogi su odabrali bicikle, što vlastite. što gradske, a nekima je samo ostao dobri stari “cipel-cug” ili pješačenje. Taksi je bilo gotovo nemoguće dobiti, a prema riječima nekih putnika, cijene su im skočile u nebo… e sad, da li jesu ili nisu, ne znam.

Zanimljiv je podatak kako dnevno Zagrebom, na razno raznim linijama, prometuje oko 200 tramvaja i oko 300 autobusa. A danas… dva tramvaja (linija 11 i 17) i jedan autobus (brza linija Zagreb-Velika Gorica) i to je bilo sve od gradskog prijevoza! I nije samo gradski prijevoz problem, tu je i odvoz komunalnog i drugog otpada.

Pobjeda optimizma nad realnosti

Ovoje je naslov današnje fotografije, jer samo bi nepokolebljivi optimist uporno čekao tramvaj koji sigurno neće doći. Rute tramvajskih tračnica postaju nova šetališta, a danas ih se prelazilo, kako se narodski kaže, “kao plitak potok”, bez gledanja i bez straha od toga da bi po njima moglo nešto naletjeti. Čak su i gradske vrane pronašle za shodno “pročešljati” taj prostor.

Ovako je bilo danas, vidjeti ćemo što će biti sutra. Ne želim ulaziti da li je sve ovo opravdano ili nije, tko je kriv i zašto. Za to postoje ljudi koji ovaj spor moraju riješiti. Kako i kada će sve ovo završiti, vidjet ćemo. A do tada, dragi moji sugrađani, snalazimo se kao znamo i umijemo.