Namjerna noćna nesavršenost: 205/365

U ovom Foto projektu ima dosta noćnih fotografija, koje su prikazivale pokret na razne načine. Bilo je to zamućenog pokreta s oštro prikazanom pozadinom i “panning” fotografija. Kako vrijeme prolazi, a ovaj Foto projekt sada traje već duže od 6 mjeseci, vrijeme za malo eksperimenta i propitivanje fotografije kao medija.

Zašto zamućene fotografije

Zašto ovakvo snimanje fotografija? A zašto ne? Propitivanje fotografije kao medija, ako to želim napraviti ozbiljno, traži isprobavanje i korištenje što više tehnika snimanja kao i analize stvorenih fotografija. Uhvaćeni trenutak na digitalnom senzoru, savršeno oštar i ispoliran kadar… to je danas najčešća situacija koju u fotografiji možemo vidjeti. Da, takve fotografije su u nekim situacijama naprosto nužne (npr. sportska ili akcijska fotografija), ali to ne znači da ostali načini fotografskog izričaja nemaju svoju primjenu, pa ako hoćete i autorsku estetsku vrijednost.

Feedback (odgovor, reakcija, mišljenje) koji sam dobio od meni bliske osobe, a koja je je naviknula upravo na oštro prikazane motive na mojim fotografijama je bio: “moram gledati kako bi se nešto vidjelo, meni se ovo ne sviđa!” Iskreno, iz ovoga sam dobio što sam i htio: komunikaciju publike s fotografijom! Motiv nije “serviran”, morate ga pronaći i “vidjeti”, pa ako treba i zamisliti.

Ovo nije trik, ali je istina. Ovakve fotografije čete duže gledati nego one oštre s jasno prikazanim motivom. Da li se nekome sviđaju ili ne, to je stvar osobnog ukusa, estetike, razumijevanja ili očekivanja od fotografije. I na kraju, ali ništa manje važno pitanje za sve autore i autorice: da li stvaramo fotografija za publiku ili stvaramo fotografije onako ih mi vidimo i osjećamo?

Foto kutak

ICM – Intentional Camera Movement – radi se o tehnici snimanja u kojoj se namjerno pomiče fotoaparat za vrijeme duge ekspozicije (od 1/20 sek i duže). Ideja ovakvog fotografiranja je odmak o sterilnog, oštrog i odmah prepoznatljivog motiva snimanja. Na dnevnom svjetlu, još bez odgovarajućeg ND filtera, malo je teže napraviti ovakve fotografije, ali moguće je uz dovoljno zatvorenu blendu i nešto tamniju atmosferu.

Kod noćne fotografije nema tih briga. Tama je najbolji saveznik duge ekspozicije, a jedino što je potrebno je objektiv s mogućnosti nešto većeg maksimalnog otvora blende. Ono što je najčešći “problem” kod noćnih fotografija kada želimo motiv prikazati oštro na fotografija, je podizanje ISO vrijednosti, nerijetko na 3200 i više. I onda kreću problemi s pojavom zrnatosti i digitalnom šumom, koji ako smo radili u RAW formatu i možemo do neke mjere ukloniti s fotografije.

ICM način fotografiranja nema problema s podizanjem ISO vrijednosti (ISO max 400). Zašto? Zato jer nam ne treba! Vrijeme ekspozicije je ionako dugo, a otvor blende će biti oko f/2 ili nešto više. Ovdje nas nije briga za precizan, oštar prikaz. Fotoaparat se pomiče tijekom ekspozicije stvarajući namjerno izazvana zamućenja. Oštrina je ovdje jedino dobro došla u grafičkim elementima koji nastaju “razvlačenjem” prepoznatljive strukture unutar kadra.