Mirni Gaj iznad Zagreba: 277/365

Zagrebačko groblje Mirogoj jedno je od najljepših europskih groblja, a službeno je otvoreno 6. studenog 1876. godine. Osim što je središnje gradsko groblje, ono predstavlja predivan park, spomenik kulture i umjetničku galeriju na otvorenom. Zbog svega toga često se naziva i “hrvatskim Panteonom”.

U kratkim crtama povijest Mirogoja

• Posjed Ljudevita Gaja: zemljište na kojem se danas nalazi groblje nekada je bilo imanje vođe Ilirskog pokreta, Ljudevita Gaja. Nakon njegove smrti, grad Zagreb je 1873. godine kupio to imanje na dražbi s namjerom da izgradi novo centralno groblje.
  
  
• Multikonfesionalnost od samog početka: Mirogoj je od prvog dana osmišljen kao skupno groblje za pripadnike svih vjeroispovijesti (katolike, pravoslavce, protestante, židove). To je u 19. stoljeću bio iznimno moderan i progresivan koncept za europske prilike.
  
  
• Prvi pokop: Prvi službeni pokop na Mirogoju izvršen je 7. studenog 1876. godine, a pokopan je učitelj gimnastike Miroslav Singer.

Arhitektura Hermana Bolléa

Veličanstveni izgled Mirogoja projektirao je poznati arhitekt Herman Bollé.

• Mirogojske arkade: Gradnja monumentalnih arkada započela je 1879., a dovršena je tek 1917. godine. Bollé je osmislio sustav od 20 arkada (velikih i malih) s kupolama u stilu historicizma.
  
  
• Crkva i mrtvačnica: Bollé je zaslužan i za projekt glavne grobljanske crkve Krista Kralja te impozantne zgrade mrtvačnice, koja je remek-djelo sepulkralne arhitekture.

Kulturni značaj

Mirogoj je vječno počivalište mnogih velikana hrvatske povijesti, književnosti, umjetnosti i sporta. Među njima su August Šenoa, tin Ujević, Dražen Petrović, dr. Franjo Tuđman, Miroslav Blažević i mnogi drugi. Šetnja Mirogojem nudi uvid u radove vrhunskih hrvatskih kipara poput Ivana Meštrovića, Antuna Augustinčića i Roberta Frangeša-Mihanovića čije skulpture krase brojne obiteljske grobnice.

Tužan izgled Mirogoja danas

Groblje je pretrpjelo značajna oštećenja u razornom potresu u Zagrebu 2020. godine. Pokrenuti su dugotrajni i kompleksni procesi obnove kako bi se očuvala ova povijesna baština. Razumljiva je dugotrajnost i osjetljivost restauratorskih radova, no i nakon 6 godina od potresa, Mirogoj je i dalje u drvenim skelama.

Pristup Mirogojskim arkadama je i dalje zabranjen i sve izgleda oronulo i ruševno. Uređenost groblja više liči na zapušteni i zaboravljeni nego na redovito održavani spomenik kulture i vrlo vrijednu umjetničku galeriju na otvorenom.