Sivo nebo s okusom hrđe: 47/365

Kad se sivilo siječanjskog neba spusti nisko, boje nestanu, a sjene se povuku. Danas nije bilo sunca da izvuče odbljeske na golom metalu ili da me vodi kroz kadar. Ostala je samo sirova tekstura ranžirnog kolodvora – samotnog, beživotnog i iskrenog u svom sivilu.

Linije hrđavih tračnica

Tražio sam linije u tračnicama, ali bez svjetla sve djeluje ravno, nijemo i nepomično. Ipak, u tom “praznom” kadru jedna je stvar itekako stvarna: crvena hrđa. Toliko je dominantna da je gotovo možeš osjetiti pod zubima dok gledaš u te hladne, stare kolosijeke.

I bez ljepote prenijeti stvarnost

Ova fotografija nije lov na estetiku lijepoga, jer ljepote u klasičnom smislu danas nije ni bilo. Ovo je zapis o vizualnom doživljaju hladnog željeza, tišini tračnica bez prometa i onom čudnom miru koji nudi sivilo kad ga prestaneš doživljavati kao neprijatelja. Ne može svaki dan biti spektakl ili nuditi odlične kadrove. Ponekad i ovakav, oblačan i prohladan, nudim sasvim dovoljno za jedan dan u Foto projektu 365.

Kako uz sive oblake izvući dobru fotografiju

Današnji dan je odličan primjer. Mogao sam se odlučiti za fotografiranje u studiju, gdje bi mogao kontrolirati svjetlo i sjenu. Pa čak i boju, no izazov je bio napraviti fotografiju baš u ovoj oblačnoj i sivoj atmosferi.
Što se dešava za oblačna dana? Pa osim što nema sunca, nema ni sjena. Ali isto tako su i boje “ugašene” radi sivog svjetla, koje najjednostavnije rečeno, desaturira boje. U takvoj situaciji treba izbjegavati motive u kojim boja igra ulogu. Bolje je odabrati kadrove bogate teksturom ili linijama i s njima stvarati kompoziciju.