Hvala Nebo: 144/365

Danas je bio jedan od onih dana kada se osjećate kao da ste pretrčali maraton prije nego što je sunce uopće prešlo polovicu neba. Uz obveze koje su me danas rastrgale na sve moguće strane, opet mi je kraj dana ostao slobodan za fotografiranje i traženje fotografiranja vrijednih kadrova. I kada sam već pomislio kako danas ništa nije toliko zanimljivo i kako mi danas ulica nije priredila dobru “scenu” ….. dogodilo se!

Dogodio se dar s neba

Doslovno sam imao vremena 1,5 do 2 minute. Toliko je trajao ovaj fenomen. U mom Foto projektu 365 u zadnje vrijeme dominira crno-bijela estetika. Smatram da ona bolje prenosi dušu urbanog ritma i asfalta. No, danas bi bilo neoprostivo ugasiti ovaj plamen. Postoje trenuci kada priroda naslika takvu dramatiku da bi svaka konverzija bila oduzimanje od priče.

Ovaj narančasti bljesak na naslovnoj fotografiji bio je previše moćan da bi ga se ignoriralo. Kontrast hladnog, dubokog plavetnila i užarenog narančastog pigmenta iznad čvrstog betona Novog Zagreba stvorio je vizualni šok koji savršeno opisuje dinamiku dana.

U tih stotinjak sekundi morao sam reagirati precizno – smiriti kadar, složiti kompoziciju i uhvatiti siluete zgrada koje drže ravnotežu i daju kontekst tom vatrenom prostranstvu.

Iako su se ostali kadrovi poigravali sa suptilnijim ružičastim i plavim tonovima, naslovna fotografija je ostala neprikosnoveni pobjednik.

Foto kutak

Prvo, trebalo je biti u pravo vrijeme na pravome mjestu. Drugo, trebalo je ovo vidjeti. I treće, ali ništa manje važno, ovdje je kompenzacija ekspozicije odigrala vrlo važnu ulogu. Za očuvati sve tonove boje, teksturu i dinamički raspon, nema recepta… Ovo se fotografira po osjećaju, tu nikakav svjetlomjer ili histogram ne mogu “pogoditi” dramaturgiju kadra.

To je razlika između fotografiranja s osjećajem i kontrolom kadra i motiva. I fotografiranja u Auto modu ili s nekakvim pred definiranim scenama.