Kontrast na kraju dana: 130/365

Gradski ambijent u svako doba dana može dati dobar razlog za fotografiranje. Samo treba malo strpljenja, i treba biti spreman za uhvatiti trenutak. Kod ulične fotografije, kao što je i sam Henri Cartier-Bresson radio, često se hvata ono što je odlučujući trenutak bitan za najbolju fotografiju. Vođen tim njegovim pristupom, pokušao sam danas samo uhvatiti trenutak na ulici.

Hvatanje trenutka ili čekanje idealnog kadra?

Ne pada mi na pamet se uspoređivati s Henri Cartier-Bressonom. Ali ću bez ikakve zadrške prihvatiti ću njegovu ideju hvatanja odlučujućeg trenutka za dobru uličnu fotografiju. I sam se našao više puta u situacijama gdje je trebalo reagirati fotoaparatom u svega 2-3 sekunde za onu “pravu” fotografiju. Sve poslije toga vrlo kratkog vremena, više nije bilo “ono pravo”. Imalo je samo odjeke prave fotografije je zauvijek nestala.

No, s druge strane, i čekanje da se poslože svi elementi unutra kadra za onu pravu forografiju, također ima svoju vrijednost. I u tim sam se situacijama našao više puta. Ovo je gotovo pravilo kada ste zamislili kadar koji želite pokazati fotografijom. Uglavnom kada se tako stvara fotografija, nema kompromisa. Sve u kadru mora biti upravo onako kako smo zacrtali. U suprotnom, fotografija će biti tek blijedi pokušaj. Tako sam danas napravio i fotografije za koje sam morao pričekati kako bi imale svoju priču.

Foto kutak

Fotografija koja je odabrana za današnji dan je doslovno “uhvaćena”, dogodila se u trenutku kada sam uočio sve što je potrebno za dobru fotografiju. Nije bilo vremena za namještanje korektne ekspozicije prateći svjetlomjer ili histogram. Osim toga, samo sam uspio podesiti korekciju ekspozicije na +0,7EV, namjerno tražeći preeksponiranu fotografiju. Zašto tako? Htio sam naglasiti zalazak sunca koje je bilo u tom trenutku između dvije zgrade. Gotovo oslobađajuće djeluje kada se odbacite očekivanje perfekcije ekspozicije u svakom kadru. Ponekad i neka “greška” imamu svoju vrlo važnu ulogu u kompoziciji. Razmislite o tome.