Prve skice o velikanima fotografije: 131/365

Dan je bio kao stvoren za početak skupljanja bilješki i činjenica o fotografskim velikanima 20. stoljeća. Prvi o kojem ću napisati esej biti će, a tko drugi, nego Robert Capa (Andre Friedmann). Izuzetno osebujan karakter, iznimnog talenta i iskrenosti u fotografiji. Ovo nije blog o Robertu Capi, ali je blog o mom danu provedenom uz njegove fotografije, polu autobiografsku knjigu “Čekajući Roberta Capu”, Susana Fortes i skupljanje provjerenih činjenica.

Okus velike fotografske povijesti

Pokušati barem zamisliti i osjetiti kako je bilo fotografima 30-tih godina prošlog stoljeća, pogotovo dokumentaristima, ratnim reporterima, izuzetna je čast. Na nekoliko način vrlo sam blizak svim tim iskustvima, tako da mi je uranjanje u njihovu stvarnost vrlo živo. Za mnoge bi te poslagane činjenice uljepšane pokojom stilskom figurom, bio samo povijesni roman, nekih tamo davnih vremena. I jesu davna vremena, gotovo je stoljeće prošlo od tada, ali dan danas baštinimo trud i talent tih ljudi.

Današnji dan ionako nije imao što posebno za ponuditi, prohladno, vjetrovito, a kasno poslije podne i lagana kiša. Petak, umrtvljen ovakvim vremenom, naprosto nije bio raspoložena za ponuditi fotografiju.
Tražio sam tijekom dana neki zanimljivi kadar, nego događanje ili barem pokret, no danas je sve nekako usporeno, kako da se probija kroz nevjerojatno gusti fluid koji usporava sve što ima imalo volje za kretanjem.

Foto kutak

Za današnju fotografiju nema što posebno napisati, osim je proglasiti svojim dokumentom o proučavanju povijesti fotografskih velikana. Napravljena je za mojim radnim stolom, u pauzi pisanja bilješki. Uobičajena ekspozicija za prostor s malo svjetla, ako može nekome biti putokaz za stvaranje ovakvih fotografija (f/1.8, ISO 100, brzina 1/50, korekcija ekspozicije -0.3EV, A mod).