Zašto na Badnjak kitimo bor: 23/365

Tradicija kićenja bora potječe iz poganskih obreda slavljenja zime, a udomaćila se u Europi. Upravo iz Njemačke ovaj običaj je u Hrvatsku stigao sredinom 19. stoljeća. Tako je zamijenjen raniji običaj poput unošenja badnjaka i ukrašavanja “smričke” (smreke) u Istri. Bor se danas kiti kuglicama, svjetlucavim ukrasima, slasticama i svijećama (ili lampicama). Na vrh se često stavlja zvijezda ili anđeo, simbolizirajući Betlehemsku zvijezdu, i nezaobilazan je dio božićnog ugođaja, proslave rođenja Isusa Krista.

Porijeklo i evolucija

• Paganizam: zimzeleno drveće koristilo se u starim europskim obredima za proslavu zime, simbolizirajući život i plodnost.
• Njemački utjecaj: običaj kićenja bora u današnjem obliku razvijen je u Njemačkoj. Prve naznake su kada je Martin Luther počeo osvjetljavati bor.
• U Hrvatskoj: postao je popularan u 19. stoljeću. Zamijenio je starije običaje unošenja badnjaka i ukrašavanja “smričke” u Istri, što je bila tradicija za “Vili Bojžu” (Božić). 

Kićenje i simbolika

• Vrijeme: tradicionalno se kitio na Badnjak, ali se danas često kiti puno ranije zbog dječje radosti.
• Ukrasi: nekada su se koristile jabuke, orasi, salone (slatkiši) i svijeće. Danas dominiraju staklene kuglice, lampice, šarene trake i zvijezda/anđeo na vrhu.
• Zvijezda/Anđeo: na vrhu bora predstavlja Betlehemsku zvijezdu ili anđela, označavajući rođenje Isusa. 

Različiti običaji

• Španjolska (Katalonija): imajo “Tió de Nadal” (deblo) koje se tuče štapovima da bi izbacilo slatkiše.
• Brazil: zbog ljeta koriste pamuk za snijeg, a bor kite šarenim ukrasima.
• Meksiko: dekoriraju šarenim papirnatim ukrasima.