Kontrast Božićnog jutra: 25/365

“Ako fotografija nije dobra, znači da nisi bio dovoljno blizu” (citat: Robert Capa). Ovog sam se Božića približio gradskoj tišini, tamo gdje asfalt obično guta buku. I postavlja se pitanje: kako fotografirati prazninu i mir, a izbjeći previše ničega? Od nikuda stvorio se ovaj rekreativac koji je svojom dinamikom ‘presjekao’ blagdansko sivilo betona i dao boju i dinamiku ovom tihom Božićnom jutru. Ovaj današnji mir bio je savršena kulisa za jednog usamljenog trkača.

Običajna rutina Božićnog dana

Obiteljsko okupljanje oko stola je apsolutni centar dana. Nakon polnoćke ili jutarnje mise, sve se seli u blagovaonicu, gdje se najčešće mogu naći purica s mlincima. Prije glavnog jela, obavezna je mamina juha. I na kraju, nezaobilazni su božićni kolači (makovnjača, orahnjača, vanil kiflice i sl.). Televizijski programi na ovaj dan su godinama isti i (ne)zanimljivi, ali i to je postao ritual koji prati popodnevno drijemanje nakon obilnog objeda.

Na Božić ulice su uglavnom puste. Nekako je običaj da se na Božić ne ide u kafiće niti u goste izvan najuže obitelji. To je dan za dom i najbliže. Sutra dan, na blagdan sv. Stjepana (kol. Štefanje) odlazi se u posjetu široj rodbini i prijateljima.

Za mnoge vjernike ovo je dan tihe molitve i posjeta jaslicama u lokalnoj crkvi. Božić je neradni dan, pa se često iskoristiti za laganu šetnju kvartom, dužom ili kraćom, ovisno o vremenu i temperaturama.

Postoji i taj malo ljudi koji mir pronalaze u pokretu. Koriste tišinu gradskih ulica za meditaciju trčanjem ili vožnjom na biciklu, uživajući u rijetkom luksuzu grada bez automobila.