Dupla ekspozicija i pokret: 222/365

Kako sam i najavio, počeo je novi eksperiment! Danas navečer, prvi na redu mi je bio spoj namjernog pomicanja kamere tijekom ekspozicije (ICM) i dupla ekspozicija. Ideja je bila stvoriti na jednoj fotografiji, bez ikakve intervencije obradom, svjetlosni uzorak u najmanje dva smjera. Naravno, zašto bi bilo jednostavno, kada se može i malo zakomplicirati! U sve to sam još ubacio motiv u pokretu.

Granice koje može podnijeti fotografija

Fotografija je sposobna, kako i papir, podnijeti gotovo sve! Što je na toj fotografiji (ili papiru), ima li to ikakvu grafičku, kolorističku ili kompozicijsku zanimljivost? Ovo je također “sklizak” teren, lako se može prijeći u potpunu apstrakciju koja možda neće biti jasna i “čitljiva”.

Koliko vidim, trend se u fotografiju je u zadnje vrijeme kreće uglavnom u dva ekstrema: sve je oštro i zamrznuto koliko god pokret bio brz ili se pretjeruje s obradom fotografije, koja zapravo postaje samo podloga za digitalnu nadogradnju. U redu, ima to svoje zanimljivosti i posljedica su sve boljih fotoaparat i objektiva kao i programa za obradu digitalne fotografije.

Neko se više volim držati “klasične” fotografije, sa što manje obrade. Kada i radim obradu, a radim je (budimo objektivni), odnosi samo na najosnovnije postavke.

Foto kutak

Za duplu ili čak višestruku ekspoziciju, koristim spajanja fotografija u fotoaparatu (Auto gain: ON). Ne želim fotografije spajati naknadno u Photoshopu. Za ovu fotografiju koristio sam bazičnu foto opremu (Nikon D5100 i objektiv Nikkor AF-S 18-140mm/f3.5-5.6 G ED VR) i A mod (prioritet otvora blende). Radi boljeg kontrasta i čuvanja najsvjetlijih dijelova fotografije, korekcija ekspozicije je bilo -0,7EV.

Fotografiji sam oduzeo boju, jer želim pozornost usmjeri na grafički uzorak dobiven duplom ekspozicijom i pomicanjem kamere tijekom ekspozicije (ICM).