Prohladni mir u nedjeljno veće: 56/365

Nedjelja navečer u Zagrebu. Kiša koja ne prestaje, ona dosadna vlaga koja ti se uvlači pod jaknu i prazne ulice Novog Zagreba. Većina bi rekla: “Idealno vrijeme za ostati doma”. Ali za Foto projekt 365 nema odmora, ide dalje bez obzira na sve. Osim toga, ovakva situacija to je gotovo idealno postavljena scena koja samo čeka pravo oko i dobar fotoaparat.

Tražio sam dinamiku, tražio sam tragove svjetala i brzinu, ali onda sam stao ispred MSU-a i shvatio; danas je dinamika u drugom planu.

Trenutak izolacije

Na onim hladnim klupama, tamo gdje arhitektura dominira nad čovjekom, sjedila je ona. Potpuno isključena iz vanjskog svijeta, okupana samo blijedim svjetlom svog mobitela i s nešto malo ambijentalne rasvjete. Fizički je bila gotovo u središtu sveg uređenog gradskog kaosa, ali u mislima je bila jako daleko, nadam se na nekom lijepom mjestu.

Današnja fotografija za mene predstavlja sve ono što ulična fotografija jest:

• Punctum: Svjetlo mobitela koje joj osvjetljava lice u mraku betona.
• Atmosfera: Kontrast između njezina mira i hladnoće asfalta.
• Priča: Ne znamo tko je, koga čeka ili što čita, ali osjećamo njezinu tišinu.

Dinamika kao suprotnost

Jasno je kako ulica nije tišina, večeras je ponudila i drugu stranu medalje. Uhvatio sam onaj “savršen tajming” na raskrižju – pješaka zarobljenog između dva automobila u pokretu. Čista energija, sušta suprotnost miru s klupa MSU-a.

Ulična ili kako bi je neki nazvali street/live fotografija je najbolja učionica. Ona ne daje ono što želiš, nego ono što zaslužiš svojim strpljenjem, čekanjem pravog trenutka dok se ne poklope svi elementi u zamišljenom kadru i prije svega pažljivim gledanjem. Ponekad se kadar pojavi odmah, ponekad se treba potruditi, ali ima i dana kada se ništa nije uspjelo posložiti vrijedno dokumentiranja fotografijom.

Hvala svima vama koji pratite ovaj moj jednogodišnji maraton. Sutra je novi dan i tko zna što će donijeti i posložiti ispred objektiva.