Paralelni svjetovi: 54/365

Ulična fotografija je igra strpljenja i sreće. Bila zima koja probija do kostiju ili vrućina na kojoj se topimo, čekamo da se poklope svi elementi koje smo zamislili u fotografiji. Kao i kod ove fotografije, tražio sam ovaj kontrast: gore, pod hladnim neonskim svjetlima, odvija se borba s kilometrima na trkaćim stazama. A dolje, ispod “izloga vježbača” na hladnom pločniku ulice u toplom sjaju ulične rasvjete, život teče svojim tempom. Jednako neumoljivim ritmom, ali s drugim ciljevima i motivima.

Paralelni svjetovi su svugdje

Iako su fizički blizu, ti svjetovi se gotovo nikada ne dodiruju. Djeluju kao samostalni sustavi s vlastitom gravitacijom i vremenom. Dijeli ih ili staklo ili zgrade ili neka nevidljiva prepreka, ali tu su, neke vidimo, a neke ne. U ovom slučaju, bilo je dovoljno “samo stati”, smrzavati se pola sata i dočekati trenutak kada će kadar biti upravo onakav kakav je i zamišljen. E tek tada će on imati priču koja je i zamišljena.