Opstanak između ekstrema: 39/365

Živimo u svijetu maksimalnih kontrasta, zato su na ovoj fotografiji dvije boje koje se nalaze u najvećem kontrastu – narančasta i plava. Simbolika kontrasta današnjice je ili katastrofa ili trijumf, nema više “običnog”, umjerenost postaje sve manja, sve rjeđa, gotovo je ekskluzivna. Ovo malo prostora koji nam ostaje trebamo čuvati radi samih sebe.

Oprez i potraga za mirom

Mnogi se danas miču od TV-a, društvenih mreža i svih ostalih medija koji nas doslovno, svaki dan “bombardiraju” upravo tih ekstremima. Za stvoriti prostor za normalan, smireni rad i život, potrebno je uložiti napor, gotovo boriti se. Oprezno promatranje i osobno procjenjivanje potrebno nam je više nego ikada. Naprosto moramo sami dokučiti koliko je stvarnost doista mračna ili ružičasta, a koliko je to samo smišljeno proizvedena tenzija.

Osobne granice

Na fotografiji, dva uska polja bijele, neutralne, akromatske, nedefinirane i neodređene boje, kojima ne damo da se spoje, za mene je savršena simbolika našeg “običnog” i umjerenog. Stisnuti između te dvije krajnosti, samo one čuvaju naše osobne brane, koje nam još uvijek pružaju kakav-takav osobni prostor. Ne, ovo nije zatvaranje u svoju “sigurnu zonu”, ovo je samo čuvanje sebe. To su one male, osobne granice koje još uvijek možemo (i moramo) stvoriti kako bismo sačuvali mir i imali dovoljno ‘zraka’ za razum. Dok god to razumijemo, postoji prostor za normalu i mir, koji nam pomalo svima nedostaje.”