Potraga za identitetom: 83/365

Subota navečer, prazne ulice i jedan specifičan cilj. Danas sam išao u potragu za “preživjelima” koji se još tu i tamo mogu pronaći. Tražio sam one rijetke gravure grba i imena Grada Zagreba na staklima autobusnih i tramvajskih stanica, koje još uvijek nisu podlegle vandalizmu ili “praktičnoj” zamjeni običnim pleksiglasom.

Mali ali važan identitet grada

Vjerojatno se većina Zagrepčana sjeća vremena kada su ove oznake bile standard, a ne rijetkost. Nekima možda nikada i nisu bile važne ili ih nisu ni primjećivali. Danas su postale dragocjeni artefakti. Postoji nešto duboko tužno u toj zamjeni: kada gledate kroz običan komad plastike, uz dovoljno zamućenu pozadinu, taj prizor može biti bilo gdje na svijetu – od Berlina do Tokija. No, kada na staklu jasno vidite grb i ime svog grada, nema zabune. Nepogrešivo znate gdje ste.

Možda je ovo fotografija za povijest

Ova fotografija je moj nostalgični uzdah zbog nestajanja gradskog identiteta. Koliko god se činio malim, to je onaj vizualni potpis koji većina nas koji ovdje živimo, voli i prepoznaje kao svoj. Upravo iz tog nostalgičnog, a u isto vrijeme i tužnog osjećaja, današnja fotografija je u crno bijeloj tehnici. Namjerno zamućena pozadina, gotovo pustog grada, tu je kako bi dodatno naglasila taj gotovo nestali identitet Zagreba. Pitanje je – hoće li se ta mala oznaka identiteta ikada vratiti ili sam zabilježio fotografijom njegovo sve rjeđe postojanje?