Retrospektiva kroz fokus: 66/365

Kišno poslijepodne u Zagrebu često fotografe zatvori u četiri zida. No za Foto projekt 365 to nije prepreka, već prilika za povratak u studijskom radu i studiji svijetla i sjene. Dok su vani oblaci i kiša preuzeli ulice, odlučio sam se posvetiti motivu koji iz nekog razloga za mene ima posebno značenje. A koji je istovremeno savršen poligon za istraživanje Low Key fotografije.

Smišljeni odabir motiva

Glavni akter današnjeg kadra su naočale i imaju točno 40 godina. Kada ih gledam kroz makro objektiv, ne vidim samo metalni okvir i stakla s dioptrijom. Vidim i dio prošlosti koja je s tim istim naočalama prvi put jasnije uočavala svijet oko sebe. Postoji neka poetska pravda u tome, naočale od četiri desetljeća, danas su predmet mojeg jasnijeg fotografskog promatranja.

Tehnički izazov: Tekstura i sjena

Za ovaj kadar odabrao sam Low Key kako bih naglasio dramatičnost i prolaznost vremena. Fokus nije bio na čitljivosti teksta stare, požutjele knjige na kojoj naočale leže, već na teksturi papira i igri sjena. Korištenjem uskog snopa svjetla, uspio sam dobiti onaj “likovni” efekt gdje pozadina sugerira ambijent, dok oštri rubovi naočala režu tamu.

Korištenje makro objektiva omogućilo mi je da se izoliram od suvišnih detalja. I fokusiram se na bitno – na spoj starog papira i žutog pozlaćenog vintage metalnog okvira. Ovaj pristup “manje je više” ostavlja promatraču prostor za maštu. Dopušta mu da sam stvori priču o onome što je ostalo skriveno u dubokim sjenama.

Fotografija kao vremeplov

Dan 66/365 naučio me da najbolje priče često leže u ladicama naših radnih stolova. Nije uvijek potrebno prehodati kilometre po gradu da bi se uhvatio snažan kadar. Ponekad je dovoljno posegnuti u prošlost, izvući predmet koji nosi težinu uspomena i pustiti svjetlu da ispriča ostatak priče.

Dok kiša nastavlja padati, ovaj kadar ostaje kao mirni zapis jednog vremena. Podsjetnik na to koliko se moj pogled na svijet promijenio u nekoliko desetljeća, dok su naočale ostale nijemi svjedok tog puta.